Perast

Jednostavno – Perast

 Najbolji od najboljih. Perast je i biće najvredniji dio crnogorske obale.

.Nastao na rtu izmedju Risna i Kotora, ovaj osunčani gradić je dom pjesnika, slikara, hrabrih pomoraca, trgovaca, biskupa i uticajnih ljudi kroz vekove.

 Grad stekao svoju sadašnju urbanistički plan i arhitektonski izgled tokom prosperitetnih godina 17. i 18. veka, kada je Perast bio nezavisna komuna pod zaštitom venecijanske repubilike . Grad je bio na granici Otomanske imperije i imao je ogroman potencijal trgovine i pomorskih privilegija u to vrijeme.

 Iako Perast je prilično mali grad koji nikada nije bio znacajno nastanjen, Venecija ohrabruje razvoj lokalne flote . U godinama prosperiteta u Perastu radi šest brodogradilišta i poznata pomorska školau. Ruski car je uz pomoć peraških kapetana pokrenuo osnivanje ruske Crnomorske flote .

 Neobičnom igrom istorije: pronalaskom parne mašine i brodova građenih od čelika, kao i povlačenjem Otomanske imperije sa Balkanskog poluostrva poslije Berlinskog Kongresa Perast počeo gubi svoju dominaciju i uticaj na Jadranu.

 Grad postepeno gubi svoj sjaj stare slave. Počeo je da „rđa“ ali srećom, dobio je samo patinu. Perast je pretrpio vrstu odbacivanja i zaborava. Zemljotres 1979 je ostavio duboke ožiljke – porušene kuće, palate, crkve …

 Početkom ovog veka, investitori pronalaze potencijal u gradiću i počinju da ulažu u Perast, obnavljajući stare kuće i dajući im novi život.

 Danas, posedovati nekretnine u Perastu je vid prestiža i statusniog simbola. Cjela unutrašnjost Zaliva je pod pod zaštitom UNESCO svetske baštine, a unutar grada je zabranjena gradnja novih objekata, a renoviranje starog je dozvoljeno uz saglasnost profesionalno pračenje domaćih i međunarodnih institucija.

 Tako, Perast postao jedan od onih mesta na svijetu gde kapital ustupa pred stilom . U Perastu sasvim je normalno da se susretnete sa svjetski poznatim ličnostima.

 Postavljate pitanje o cijeni nekretnina u Perastu? O tome ćemo razgovarati uz buke vina najboljih crnogorskih vinograda.

Štorija o dva otoka

Prilazeći Tivatskom aerodromu, kroz prozor ćete ugledati dva mala „oka“, ostrva ispred Perasta.

Kao i u životu, oni su Jin-Jan, različitosti koje se savršeno uklapaju jedna u drugu. Jedan je blistav i bjeli, drugi je taman. Jedan slavi život i pobjedu, dok drugi nosi veliki teret smrti i patnje. Čak su i kreatori ova dva ostrva različiti: Priroda naspram Čovjeka…

A priče počinju negdje s početka 16. vijeka.

Prvi čin: Gospa od Škrpjela

 Jednog mirnog dana, dva siromašna lokalna ribara su se otisnuli na more, nebi li uhvatili malo ribe. Hirovito vrijeme, mješano sa lošom srećom žestoko ošine dva brata u njihovom veslima pokretanom čamcu. Zadesila ih je iznenada oluja koja ih je tukla cjelog dana i noći, tako jako da su se čak izgubili u tom malom prostoru unutrašnjeg zaliva ispred Perasta. U očaju počinju da se mole za spas Gospi

 Izjutra, kada je nevrijeme stalo, našli su se nasukani na stijeni ispred Perasta. Iznenadna sreća je podržana pronalaskom ikone spasitelja kome su se molili za spas na istoj toj hridi – Gospi.

 Da bi uveličali svoje spasenje, zavjetovali su se da će na tom mjestu podići kapelu posvećenu njihovom spasiocu – Gospi od Škpjela (lokalno – hridi). Nedugo nakon ovog čudnovatog spasenja, ljudi iz perasta su počeli da se mole i štuju čuda, prilažući brojne poklone u slavu spasenja njihovih života na moru i u drugim slučajevima, a posebno u bolesti i povreda. U tom periodu ovo postaje i svojevrsno groblje starih i zarobljenih piratskih brodova.

 Tokom vremena uspona Perasta, hrid je povećavana, te su Peraštani sagradili veću crkvu. Današnja crkva je treća po redu i ukupna površina ostrva je povećana na 1.100 m2

 Peraštani još uvjek drže tradiciju i svakog 22.juna održavaju svečanosti koje okupljaju ljude širom Boke. U procesiji, veslajući oko ostrva, baca se kamenje ili se potapaju stari isluženi brodovi oko ostrva.

Romeo i Julija, na bokeški način. Drugi čin

 Ova priča počinje početkom 19.vijeka, preciznije 1813 kada je Napoleonova vojska okupirala Boku. Na ostrvu Sv. Đorđa je bila artiljerijska baza, a jedan od mladih oficira u toj bazi je bio Ante Slović, Dalmatinac, rodjen na ostrvu Cres.

 Na drugoj strani, u Perastu, živjela je mlada djevojka neizmjerne ljepote – Katica Kalfić.

 Kao i u svim bajkama, njih dvoje su se susreli, a žar ljubavi se rasplamsao. Ante je povjerio svoju ljubav Katici. Katica je prihvatila i zavještala svoju ljubav Antu. U narednim danima ljubavi i sreće, kovali su planove za zajednički život nakon završetka rata.

 Nekoliko dana nakon ovih ljubavnih momenata, Peraštani su ustali protiv francuske okupacije i pobuna je počela. Komadant artiljerijske baterije na ostrvu je naredio napad na Perast. Naš romeo – Ante, služeći svoje vojničke dužnosti, morao je da se povinuje naređenju i ispalio je hitac upozorenja prema Perastu.

 Samo jedan hitac i pobunjenici su podigli bjelu zastavu.

 Taj jedini hitac je pogodio kuću Katice, ubivši je. Slijedećeg dana, ona je sahranjena na groblju ostrva Sv. Đorđe, mjestu odakle je kobni hitac doletio. Ante se zavještao da će biti čuvar groba svojene Katice.

 Ante postaje fra Frane, provodeći ostatak svog života kao pustinjak, nikada ne napuštajući grob svoje voljene Katice.

© Tekst i fotografije www.istankov.com